Često se kaže da mališani prvo uzmu mobilni u ruke, pa onda prohodaju i progovore. I to nije daleko od istine, ali je kašnjenje u razvoju govora kod djeteta tek jedna od posljedica preteranog izlaganja ekranu fenomena poznatog kao ekranizam.
Iako ekranizam trenutno nije medicinski priznata dijagnoza, stručnjaci je koriste da opišu funkcionalne poremećaje razvoja koji su direktno povezani sa prekomernim korišćenjem ekrana.
Kako gledanje u ekran utiče na razvoj mozga kod djece
Da bi se mozak djeteta adekvatno razvijao, dijete mora da bude izloženo iskustvu u svom okruženju, a tablet i telefoni mu upravo to oduzimaju. Ovo posebno važi za rani uzrast kada se mozak najviše razvija, ističe na početku razgovora za “Blic zdravlje” psiholog i psihoterapeut Senka Simonović.
– Svi mi, bilo da imamo ili da nemamo djecu, posljednjih godina možemo da primjetimo da su djeca sa telefonom u rukama ili ispred sebe čest prizor gdje god da smo, u kafiću, restoranu, na plaži, dok nešto čekamo u redu ili u toku vožnje kolima. Ovo je toliko često, da je postalo “normalna” pojava. Telefone smo počeli da dajemo djeci kada nam treba vrijeme da nešto uradimo, da odmorimo ili kada nam jednostavno treba mir. I telefon je polako ali sigurno postao način da umirimo dijete, nahranimo u miru, pa čak i uspavamo dijete – priča Simonović i dodaje:
– I malo po malo, vrijeme za ekranom se povećava, a samim tim načini da se dijete drugačije zabavi ili umiri se smanjuju. Vrlo brzo djetetu više ništa neće biti dovoljno interesantno i prepuno stimulacija kao telefon, ni igračka, ni slikovnica, ni papir i bojice, pa čak ni druženje sa drugom djecom. I na taj način, dijete polako gubi interesovanje za većinu drugih stvari, koje su mu neophodne za razvoj, kako emocionalni tako i kognitivni.
Šta znači pretjerano izlaganje djeteta ekranima
– Što se tiče djece ranog uzrasta, najčešće greške koje roditelji prave su upravo rano izlaganje djeteta ekranima kao i prekomerno izlaganje istim. Po preporuci Svjetske zdravstvene organizacije, djeca mlađa od 2 godine ne bi trebalo da budu izložena ekranima ni u najmanjoj mjeri. Nakon toga je preporuka da se dijete izlaže ekranima minimalno, uz roditeljski nadzor. Takođe, neke od čestih grešaka roditelja je i izlaganje djeteta sadržajima koji nisu primjereni uzrastu, kao i crtanim filmovima na stranim jezicima dok dijete još nije razvilo maternji – napominje Senka Simonović.
Prvi znaci i posljedice ekranizma kod djece
Prema riječima naše sagovornice, ekranizam se najčešće primjećuje već u periodu od 18 mjeseci do 3 godine.
-Jer, to je period najintenzivnijeg razvoja govora, simboličke igre, socijalnog i emocionalnog razvoja, ali ga vidimo i kasnije. U tom periodu kada se najintenzivnije razvija mozak, ekrani su i najštetniji – podvlači Simonović.
Kako kaže, posjledice koje prate ekranizam su brojne, i može da utiče ne razvoj govora, socijalno-emocionalnih veština, emocionalne regulacije, pažnje i san.
-Obično se misli da su problemi u govoru primarna posljedica ekranizma, što često i jeste tako, ali rekla bih da je prije svega ova posljedica u ranom uzrastu okolini najvidljivija. Ostale posljedice vidimo ili kasnije ili već tada, ali ih roditelji ne pripisuju odmah ekranima, kao što su problemi u pažnji i brojni emocionalni problemi – objašnjava psiholog.
Kako pomoći djetetu koje je razvilo ekranizam
– Kada je već došlo do kognitivnih ili emocionalnih problema zbog prekomjerne upotrebe ekrana, ono što prvo treba da uradimo je da u potpunosti eliminišemo izloženost djeteta istim, i u zavisnosti od toga u kom domenu je problem nastao počnemo da riješavamo problem – kaže Senka Simonović, te pojašnjava:
-Ukoliko probleme uočimo na početku, vrlo često se simptomi povuku vrlo brzo od kad eliminišemo izloženost ekranima i počnemo da razgovaramo više sa detetom, provodimo vreme napolju, čitamo, družimo se i radimo sve ono što bi smo radili da nemamo opciju ekrana. Ukoliko je dijete dugo vremena unazad bilo prekomjerno izloženo ekranima i već su se javili veći problemi, tada je važno što pre potražiti pomoć stručnjaka.
Gdje je granica između korisnog i štetnog izlaganja ekranu
Ipak, ma koliko se trudili, nemoguće je apsolutno zaštititi i izolovati djecu od ekrana i modernih tehnologija, te se nameće pitanje – kako napraviti balans između umjerenog i pretjeranog izlaganja ekranu kod djece?
-Ukoliko se koriste na odgovoran način i prilagođeno dječijem uzrastu i razvoju, ekrani će biti povremen izvor zabave za dijete. Ako bilo kog trenutka ekrani počnu da mijenjaju kontakt sa nama, igru, aktivnosti napolju ili postaju sredstvo za umirivanje djeteta, vrlo brzo možemo da imamo niz razvojnih problema. Uvijek imajte u vidu da, u zamjenu za “mir” koji vam ekrani mogu dati kratkoročno, u paketu sa tim vrlo često dolaze i dugoročni problemi koji će vam odnijeti mnogo više nego što su dali – poručuje Simonović.
Sedam pravila za bezbijedno izlaganje ekranima
Sagovornica “Blic zdravlja” u nastavku navodi neka od pravila kojima bi roditelji trebalo da se vode kada je reč o izlaganju ekranima kod djece:
Ekrani nisu za djecu mlađu od 2 godine
-Prije 2. godine dijete ne izlagati ekranima, a posle toga minimalno. Jer, ovo je period najubrzanijeg razvoja mozga i jako je važno za cjelokupan razvoj da dijete tada provodi vrijeme napolju, motorno aktivno, da mu čitamo, igramo se, razgovaramo. Na taj način pozitivno utičemo na sve funkcije koje se u ovom periodu razvijaju – ukazuje Simonović.
Ne koristiti ekran odmah nakon buđenja
-Izbjegavajte da ekran bude prva aktivnost kada se dijete probudi. Prva aktivnost ujutru ni za nas, a posebno za djecu, ne bi trebalo da bude stimulacija koja dolazi sa ekrana – savjetuje Senka Simonović.
Bez ekrana bar 2 sata prije spavanja
-Neka vrijeme između ekrana i odlaska na spavanje bude minimum 2 sata. Večernju rutinu treba da prate mirne aktivnosti, koje umiruju nervni sistem, pripremaju organizam da uspori i polako utone u san. Takođe, vrijeme pred spavanje je najčešće vrijeme kada neometano provedemo sa djetetom, kada ga bez spoljnih ometača slušamo, uspavljujemo, slušamo o tome kakav mu je bio dan – kaže Simonović, te poručuje:
-Neka kontakt sa vama, a ne sa ekranom bude poslednja aktivnost pred spavanje. Na taj način dete tone u san umireno, povezano sa vama i sigurno.
Nema ekrana tokom obroka
-Ne davati ekran uz jelo. Hranjenje, a posebno samostalno hranjenje, na uzrastu već oko 1. godine je važna aktivnost, jer dijete tada razvija odnos prema hrani, razvija samostalnost i kroz tu istu samostalnost razvija samopouzdanje. Time što se trudi da jede samo, dijete razvija finu motoriku i vizuomotornu koordinaciju. Ovo nikako nije vrijeme za ekran – podvlači naša sagovornica.
Ekran ne umiruje emocije
-Ne davati ekran kao način umirivanja emocija. Ovo bih podvukla više puta, jer na ovaj način ekran će vrlo brzo postati jedini način da ga smirite. Dijete emocionalnu regulaciju na ranom uzrastu uči isključivo kroz kontakt sa nama i kroz naš umiren nervni sistem koji mu pomaže da kroz emociju prođe i da se umiri – naglašava Simonović i dodaje:
-Ukoliko ovo radimo ekranom, zaobilazimo čitav ovaj važan proces, ne učimo dijete da ispolji emociju na zdrav način, već samo napravimo distrakciju od nje ekranom, koji vrlo brzo postaje jedini način regulacije. I tu već ulazimo u začarani krug gdje su emocionalni problemi sve veći, jer dijete ne razvija emocionalnu otpornost, a mi imamo sve manje načina da ga umirimo.
Bolji izbor: TV uz nadzor
-Neka sadržaj uvek bude sa televizora, a ne sa telefona, i uz strog roditeljski nadzor. Na ovaj način, razdaljina od djeteta je veća nego kada drži telefon u rukama, i ono što je jako važno, nema mogućnost da prebacuje svakog trenutka sadržaj, što dovodi do remećenja pažnje. Takođe, na ovaj način naša kontrola nad sadržajem je veća nego kada damo djetetu telefon u ruke – napominje Simonović.
– Više pokreta, manje ekrana Sve vreme vodite računa o tome da je dijete bilo dosta više napolju i u motornim aktivnostima, nego pred ekranom – poručuje za “Blic zdravlje” psiholog i psihoterapeut Senka Simonović.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.