Zdravlje prije svega

Velika naučna studija otkrila kada tačno trebate jesti u danu da biste živjeli duže

Većina savjeta o zdravoj prehrani usmjerena je na namirnice koje stavljamo na tanjir, no sve više istraživanja ukazuje na to da bi važnu ulogu moglo imati i vrijeme u kojem jedemo.

FOTO: MAGNIFIC
FOTO: MAGNIFIC

Velika studija provedena na više od 31.000 odraslih Amerikanaca pokazala je da bi vrijeme prvog i posljednjeg kalorijskog unosa tokom dana moglo biti povezano s rizikom od smrti i očekivanim životnim vijekom.

Istraživanje ne dokazuje da će promjena vremena obroka direktno produžiti ili skratiti nečiji život. Riječ je o uočenim statističkim povezanostima, a ne o dokazu uzročno-posljedične veze. Ipak, rezultati dodatno podržavaju ideju da za zdravlje nije važno samo šta jedemo nego i kada to činimo.

Dosadašnja istraživanja već su povezivala preskakanje doručka i kasnovečernje obroke s lošijim zdravstvenim pokazateljima. Međutim, rizici povezani s konkretnim vremenom prvog i posljednjeg obroka dosad nisu bili dovoljno razjašnjeni.

Istraživači pratili više od 31.000 odraslih Amerikanaca

Naučnici su analizirali podatke 31.044 osobe u dobi od 40 i više godina koje su učestvovale u američkom Nacionalnom istraživanju zdravlja i prehrane (National Health and Nutrition Examination Survey) između 1999. i 2018. godine.

Učesnici su trebali prijaviti sve što su pojeli i popili tokom prethodna 24 sata, uključujući vrijeme konzumiranja svake namirnice i napitka. Istraživači su prvim obrokom definisali bilo koju hranu ili piće koje sadrži kalorije, a koje je konzumirano nakon četiri sata ujutro. To znači da prvi obrok nije nužno bio klasični doručak koji se jede za stolom.

Posljednji kalorijski unos tokom dana označen je kao posljednji obrok, dok je period između prvog i posljednjeg unosa kalorija predstavljao vremenski okvir prehrane.

Te podatke istraživači su povezali sa službenim evidencijama o smrtnim slučajevima do kraja 2019. godine. Tokom prosječnog perioda praćenja od 8,6 godina preminulo je 7.129 učesnika, među kojima je 2.259 umrlo od kardiovaskularnih bolesti.

U analizi su uzeti u obzir i brojni drugi faktori koji mogu utjecati na zdravlje i smrtnost. Među njima su bili dob, pušenje, fizička aktivnost, kvalitet prehrane, indeks tjelesne mase, ukupni energetski unos, prihodi i postojeće bolesti.

Studija je objavljena u naučnom časopisu European Journal of Clinical Nutrition.

Šta kasniji prvi obrok znači za rizik od smrti?

Jedan od najizraženijih obrazaca odnosio se na vrijeme prvog obroka. Istraživači su utvrdili da je kasniji početak prehrane tokom dana bio povezan s postepenim povećanjem rizika od smrti u poređenju s osobama koje su prvi put jele između sedam i osam sati ujutro.

Kod učesnika koji su prvi obrok konzumirali između osam i deset sati ujutro zabilježen je 10 posto veći rizik od smrti od svih uzroka. Za one koji su prvi put jeli između deset sati i podneva rizik je bio veći za 19 posto, dok je kod osoba koje su prvi obrok imale nakon podneva zabilježen čak 29 posto veći rizik.

Sličan obrazac uočen je i kada je riječ o smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti. Osobe koje su prvi put jele nakon podneva imale su 46 posto veći rizik od smrti zbog kardiovaskularnih uzroka u poređenju s onima koje su prvi obrok konzumirale između sedam i osam sati ujutro.

Istraživači su izračunali i razliku u procijenjenom očekivanom životnom vijeku. U dobi od 50 godina osobe koje su prvi obrok jele kasnije imale su, u prosjeku, 2,46 godina kraći procijenjeni životni vijek.

Posljednji obrok donio je neočekivane rezultate

Vrijeme posljednjeg obroka pokazalo je nešto drugačiji obrazac. Za razliku od prvog obroka, kod kojeg je rizik rastao uporedo s njegovim odgađanjem, povezanost između vremena posljednjeg kalorijskog unosa i smrtnosti imala je oblik slova U.

U poređenju s osobama koje su posljednji put jele između 19 i 20 sati, učesnici koji su prestajali jesti prije 19 sati imali su 13 posto veći rizik od smrti od svih uzroka.

Još izraženija razlika zabilježena je kod onih koji su jeli nakon ponoći. U toj grupi rizik od smrti od svih uzroka bio je veći za 27 posto, a procijenjeni očekivani životni vijek u dobi od 50 godina bio je kraći za 2,35 godina.

Prema izračunima istraživača, najniži modelirani rizik zabilježen je oko 20 sati.

Ipak, voditelj istraživačkog tima Zhilei Shan, naučnik koji se bavi prehranom na Univerzitetu za nauku i tehnologiju Huazhong, upozorio je u razgovoru za portal ScienceAlert da se ovi rezultati ne bi trebali tumačiti kao univerzalna preporuka za vrijeme večere.

„Međutim, to ne znači da je period od 19 do 20 sati univerzalno optimalno vrijeme za večeru za svakoga”, izjavio je Shan.

Pritom je važno istaknuti da osobe koje su posljednji obrok konzumirale između 20 sati i ponoći nisu imale statistički značajno veći rizik od smrtnosti u odnosu na one koje su jele između 19 i 20 sati.

Zašto bi kasni obroci mogli utjecati na organizam?

Naučnici smatraju da bi jedan od mogućih razloga povezanosti vremena obroka i zdravlja mogao biti utjecaj na cirkadijalni ritam, odnosno unutrašnji biološki sat organizma.

Shan je objasnio da vrlo kasni obroci mogu poremetiti cirkadijalne ritmove i metabolizam. Vrijeme obroka, naime, jedan je od važnih signala koji utječu na periferne cirkadijalne ritmove, odnosno biološke satove u organima i tkivima izvan mozga.

„Vrijeme obroka važan je signal za periferne cirkadijalne ritmove”, rekao je Shan za ScienceAlert.

„Kasniji prvi obrok ili jedenje kasno noću mogu doprinijeti neusklađenosti cirkadijalnog ritma i metaboličkim poremećajima, uključujući narušenu razgradnju i regulaciju masti i glukoze”, dodao je.

Istraživanja na životinjama ukazuju na nekoliko mogućih mehanizama koji bi mogli objasniti takve učinke. Među njima su povećanje tjelesne mase, nakupljanje masti u jetri, poremećaji bioloških satova u organima izvan mozga te promjene u apsorpciji masti.

Međutim, zasad nije poznato objašnjavaju li upravo ti mehanizmi uočene obrasce smrtnosti kod ljudi. Drugim riječima, rezultati istraživanja ne dokazuju da kasniji obroci sami po sebi uzrokuju kraći životni vijek.

Ni vrlo rano završavanje s jelom nije nužno znak zdravijih navika

Istraživači su upozorili i na to da raniji posljednji obrok ne mora automatski značiti zdraviji način života. Osobe koje su prestajale jesti prije 19 sati u prosjeku su bile starije, rjeđe su jele i češće su imale postojeće zdravstvene probleme.

Zbog toga je moguće da raniji završetak prehrane nije uzrok povećanog rizika, nego pokazatelj drugih okolnosti, naprimjer zdravstvenog stanja, bolesti, dnevnog rasporeda ili manjeg energetskog unosa.

Drugim riječima, vrijeme obroka ponekad može otkriti nešto o općem zdravstvenom stanju osobe, umjesto da samo po sebi bude faktor koji utječe na zdravlje.

I prethodno istraživanje provedeno na starijim osobama pokazalo je sličan obrazac: vrijeme doručka pomjeralo se prema kasnijim satima kako su se kod učesnika gomilali zdravstveni problemi.

Važno je i koliko dugo traje period u kojem jedemo

Dodatnu složenost donijela je analiza vremenskog okvira prehrane, odnosno perioda između prvog i posljednjeg kalorijskog unosa tokom dana.

Kada se uzme u obzir vrijeme prvog obroka, dužina tog perioda nije pokazala dosljednu povezanost sa smrtnošću u cijeloj posmatranoj grupi. Umjesto toga, povezanost je zavisila od toga u koje je vrijeme osoba počinjala jesti.

To je važan detalj u raspravama o povremenom postu i vrlo kratkim vremenskim okvirima prehrane. Samo brojanje sati tokom kojih osoba ne jede možda ne daje potpunu sliku. Važno je uzeti u obzir i kada se konzumira prvi obrok.

Istraživanje provedeno 2026. godine, koje je analiziralo rezultate randomiziranih ispitivanja, pokazalo je da vremenski okviri prehrane koji završavaju ranije tokom dana mogu imati povoljniji učinak na metaboličke pokazatelje od onih koji završavaju kasnije. Međutim, ta ispitivanja pratila su pokazatelje poput nivoa šećera u krvi i tjelesne mase, a ne životni vijek ili smrtnost.

Naučnici upozoravaju na ograničenja istraživanja

Autori studije naglasili su da se njeni rezultati moraju posmatrati uzimajući u obzir nekoliko važnih ograničenja. Najveće proizlazi iz činjenice da je riječ o opservacijskom istraživanju, koje može utvrditi povezanost između određenih navika i zdravstvenih ishoda, ali ne može dokazati da je jedna pojava direktno uzrokovala drugu.

Vrijeme obroka uglavnom je zabilježeno na osnovu samo jednog prisjećanja na prehranu tokom 24 sata, i to na početku istraživanja. Takav podatak ne mora nužno odražavati prehrambene navike koje je osoba imala tokom svih narednih godina.

Osim toga, na rezultate su mogli utjecati i faktori koji nisu u potpunosti obuhvaćeni analizom. Među njima su hronotip, odnosno prirodna sklonost osobe ranijem ili kasnijem odlasku na spavanje i buđenju, detaljni obrasci spavanja, vrijeme fizičke aktivnosti i druge okolnosti.

Iako su istraživači proveli opsežne statističke prilagodbe i dodatne analize kako bi provjerili pouzdanost rezultata, ne može se isključiti mogućnost da su na uočene povezanosti utjecali i drugi faktori.

Postoji i mogućnost obrnute uzročnosti. To znači da kasniji obroci ne moraju nužno doprinositi lošijem zdravlju, nego mogu biti posljedica ili pokazatelj već postojećih problema. Naprimjer, kasni obroci mogu biti povezani s lošim snom, smjenskim radom, narušenim zdravstvenim stanjem ili nepovoljnim socioekonomskim okolnostima.

„Stoga kasnije jedenje treba tumačiti kao mogući pokazatelj rizika i potencijalno promjenjivu naviku, a ne kao konačan dokaz direktne uzročno-posljedične veze”, upozorio je Shan.

Treba li zbog ovih rezultata promijeniti vrijeme obroka?

Uprkos zanimljivim rezultatima, voditelj istraživanja smatra da ljudi ne bi trebali donositi drastične odluke o prehrani samo na osnovu ove studije.

„Samo na osnovu ovih nalaza ljudi ne bi trebali radikalno mijenjati raspored obroka”, rekao je Shan.

Kao praktičan pristup preporučio je održavanje redovnog rasporeda prehrane i spavanja, izbjegavanje stalnog odgađanja prvog obroka do vrlo kasnih sati te smanjivanje učestalosti jedenja kasno noću. Pritom je naglasio da je jednako važno voditi računa o ukupnom kvalitetu prehrane i zdravim životnim navikama.

Zaključci istraživanja, objavljenog u časopisu European Journal of Clinical Nutrition, ne znače da svi moraju večerati u isto vrijeme ili da je kasniji doručak sam po sebi štetan. Oni prije svega ukazuju na to da je vrijeme obroka još jedan faktor koji bi mogao biti važan za razumijevanje odnosa između prehrane i zdravlja.