Struka daje odgovore: Jesu li vakcine sigurne?

Gledajući iz vlastite perspektive, zanemaruju se koristi vakcinacija za cijelu zajednicu u kojoj nisu svi mladi i zdravi.

Na neke od tih nedoumica odgovore daju stručnjaci iz oblasti virologije i imunologije akademik Stipan Jonjić, osnivač i predstojnik Centra za proteomiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, i riječki znanstvenik s njemačkom adresom prof. dr. Lukom Čičin-Šainom, voditelj Odjela za virusnu imunologiju u Helmholtz centru za infektivna istraživanja u Braunschweigu.  

Vakcinacijom štitimo druge

– Dobrobiti cijepljenja su višestruke jer ona ponajprije pružaju zaštitu od ozbiljnih zaraznih bolesti, što uz prevenciju infekcije, uključuje i smanjenje smrtnosti te invaliditeta povezanih s tim bolestima, ističe prof. Jonjić, prenosi HRT.

Sveukupno, vakcinacija pridonosi poboljšanju javnog zdravlja sprječavanjem širenja bolesti u populaciji. Ono neizravno štiti i druge članove zajednice, čime se može postići tzv. kolektivni imunitet. Upravo zahvaljujući cijepljenju, mnoge teške bolesti, poput velikih boginja, dječje paralize, difterije i ospica, danas su iskorijenjene ili pod kontrolom.

Uz to, vakcinacija je ključno za zaštitu osjetljivih skupina koje ne mogu primiti cjepivo, poput imunokompromitiranih osoba. Sve u svemu, riječ je o jednoj od najučinkovitijih i ekonomski najisplativijih mjera javnog zdravstva za sprječavanje i kontrolu zaraznih bolesti.

– No sve navedene dobrobiti ne isključuju važnost svjesnosti o mogućim nuspojavama cjepiva. O njima je potrebno razmišljati i otvoreno komunicirati kako bi se održalo povjerenje javnosti i spriječili mogući problemi, poručuje prof. Jonjić.

Rizici cijepljenja

– Cijepljenje je postupak kojim aktiviramo naš imunosni sustav da ciljano prepozna molekule određenog virusa ili bakterije, a da se ne izložimo riziku od infekcije i bolesti. Tako možemo stvoriti imunosnu zaštitu uz puno manje rizike, ističe prof. dr. Luka Čičin-Šain.

Rizici vakcinacije uglavnom su reakcije na mjestu vakcinisanja, poput bola i otekline mišice, te povišena temperatura i klonulost, što je znak da se imunosni sistem aktivirao i proizvodi interferone. Kod vakcinisanja odraslih, osobito mladih odraslih, ti simptomi mogu biti izraženiji, dok u starijoj dobi jenjavaju, jer imunosni sustav s godinama slabi, a time i njegova reaktogenost. Teže i trajne nuspojave su moguće, ali iznimno rijetke.

Profesor Jonjić dodaje kako je važno naglasiti da su koristi cijepljenja mnogo veće od rizika jer bolesti protiv kojih se cijepimo mogu uzrokovati teške i dugotrajne posljedice, pa i smrt.

– Iako se ponekad preuveličava važnost rizika cijepljenja, valja istaknuti da stroga klinička ispitivanja i kontrole kvalitete cjepiva uvelike smanjuju te rizike. Posebno je važna jasna i točna javnozdravstvena komunikacija, nastavlja prof. Jonjić.

Sama prijava nuspojave ne znači automatski da je ona uzročno-posljedično povezana s cijepljenjem. Važno je i poznavanje kontraindikacija, kako bi se spriječile neželjene reakcije, osobito kod osoba koje su imale neželjene reakcije na prijašnje doze.

Sve vakcine prolaze tri faze kliničkih ispitivanja na desecima tisuća ispitanika i o njihovu odobravanju za primjenu odlučuju neovisne agencije za lijekove – kod nas HALMED, na europskoj razini EMA, HALMED i za američko tržište FDA.