Podizanje svijesti o „tihom kradljivcu vida“
U toku je Svjetska sedmica glaukoma, inicijativa koja upozorava na vodeći uzrok nepovratnog gubitka vida u svijetu. Riječ je o podmukloj bolesti koju nazivaju i „tihim kradljivcem vida“, jer polovina oboljelih uopće ne zna da je ima dok ne postane prekasno.
Pod sloganom „Ujedinjeni za svijet bez glaukoma“, od 8. do 14. marta obilježava se Svjetska sedmica glaukoma, globalna inicijativa koja ima za cilj podizanje svijesti o ovoj bolesti, koja predstavlja jedan od vodećih uzroka nepovratne sljepoće. Širom Bosne i Hercegovine, u više od dvadeset pet gradova, organizuju se besplatna mjerenja očnog pritiska, edukativna predavanja i druge aktivnosti s jednim ciljem: informisati javnost o opasnostima koje ova bolest nosi.
Glaukom: Šta je to i kako nastaje?
Glaukom nije samo jedna bolest, već grupa očnih bolesti koje imaju zajedničku karakteristiku – progresivno oštećenje vidnog živca. Ovaj živac je ključan za prijenos vizuelnih informacija od oka do mozga. U većini slučajeva, oštećenje vidnog živca rezultat je povišenog očnog pritiska.
U oku se neprestano stvara tekućina, tzv. očna vodica, koja mora i otjecati kako bi pritisak ostao stabilan. Ako drenažni sistem oka ne funkcioniše pravilno, tekućina se nakuplja, što uzrokuje povišenje pritiska i postepeno uništavanje vlakana vidnog živca. Svako uništeno vlakno znači trajni gubitak u vidnom polju.
Simptomi koji dolaze prekasno
Budući da glaukom često ne daje nikakve simptome u početnim fazama, mnogi oboljeli traže pomoć tek kada je vidni živac već ozbiljno oštećen. Bolest se može razvijati godinama bez ikakvih simptoma, sve dok se vidno polje ne suzi do te mjere da osoba počinje gledati kroz „tunel“.
Najčešći oblik glaukoma, glaukom otvorenog ugla, razvija se vrlo sporo i bezbolno. Prve promjene koje nastaju su suptilni gubici u perifernom vidu, koji se često ne primjećuju u svakodnevnim aktivnostima. U kasnijim fazama oštećenje je već značajno, a izgubljena funkcija vida ne može se vratiti.
Akutni glaukom zatvorenog ugla
Za razliku od glaukoma otvorenog ugla, akutni glaukom zatvorenog ugla je hitno medicinsko stanje koje zahtijeva brzu intervenciju. Ovaj oblik nastupa iznenada i uz izražene simptome, uključujući jaku bol u oku, koja se širi prema čelu, praćenu glavoboljom, mučninom i povraćanjem. Vid postaje zamućen, a oko izvora svjetlosti pojavljuju se karakteristični „halo“ efekti.
Osobe koje osjete ovakve simptome trebaju se odmah obratiti oftalmologu, jer brza reakcija može spriječiti potpuno i trajno sljepilo.
Ko je najugroženiji i kako se glaukom može otkriti na vrijeme?
Iako glaukom može pogoditi svakoga, postoje određeni rizični faktori koji povećavaju mogućnost obolijevanja:
Dob: Rizik raste nakon 40. godine života
Genetika: Osobe koje imaju porodičnu historiju glaukoma trebaju biti posebno oprezne
Dijabetes i povišen krvni pritisak
Visoka kratkovidnost i dugotrajna upotreba kortikosteroidnih lijekova
Prethodne povrede oka
Zbog toga što glaukom nema rane simptome, jedini način za njegovu pravovremenu dijagnozu su redovni oftalmološki pregledi. Stručnjaci preporučuju:
Sveobuhvatan pregled očiju svake dvije godine nakon 40. godine
Jednom godišnje nakon 60. godine života
Važno je napomenuti da samo mjerenje očnog pritiska nije dovoljno – potreban je kompletan pregled koji uključuje provjeru vidnog polja, pregled vidnog živca i debljine rožnjače.
Liječenje glaukoma: Zaustavljanje, a ne obnova vida
Kada se glaukom dijagnosticira, važno je razumjeti da je cilj liječenja zaustaviti ili usporiti dalje oštećenje vida, jer je gubitak vida zbog glaukoma trajan. Liječenje je najčešće doživotno i zahtijeva disciplinu pacijenta.
Prvi oblik liječenja obično su kapi za oči, koje smanjuju proizvodnju očne vodice ili poboljšavaju njeno otjecanje, čime se smanjuje očni pritisak i pritisak na vidni živac. Redovna primjena terapije ključna je za očuvanje preostalog vida.
Dodatne metode liječenja
Kada kapi za oči nisu dovoljne za kontrolu očnog pritiska ili pacijent ne podnosi lijekove, mogu se koristiti laserski tretmani poput laserske trabekuloplastike, koji poboljšavaju funkciju drenažnog sistema oka. Ako laserska terapija nije efikasna, pristupa se hirurškim zahvatima, kao što je trabekulektomija, koja stvara novi kanal za drenažu tekućine.
Posljednjih godina razvijene su i minimalno invazivne hirurške tehnike koje uključuju ugradnju sićušnih implantata ili stentova za poboljšanje drenaže.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.