Stručnjaci ističu da je takvo ponašanje u najranijem uzrastu uglavnom uobičajeno i najčešće ne predstavlja razlog za zabrinutost.
Tokom učenja hodanja mališani često eksperimentišu s različitim načinima kretanja, a hodanje na prstima može biti dio tog procesa. Kod većine djece ova navika spontano nestaje do druge godine života, kada razviju sigurniji i stabilniji hod.
Ako dijete samo povremeno hoda na prstima, a ostatak vremena normalno spušta cijelo stopalo na pod, najčešće nema potrebe za brigom.
Ipak, ukoliko dijete i nakon druge godine gotovo uvijek hoda na prstima ili ne može normalno spustiti petu na tlo, preporučuje se pregled kod pedijatra. Takvo ponašanje ponekad može biti povezano s problemima mišića i tetiva, neurološkim stanjima ili određenim razvojnim poremećajima, ali se tada obično javljaju i drugi simptomi.
Stručnjaci naglašavaju da je važno posmatrati cjelokupan razvoj djeteta, uključujući motoričke sposobnosti, razvoj govora i način na koji komunicira s okolinom.
Roditeljima se savjetuje da ne požuruju dijete da prohoda prije nego što bude spremno te da mu, kada god je moguće, omoguće hodanje bosih nogu po sigurnim i različitim podlogama. To doprinosi pravilnom razvoju stopala, jačanju mišića i boljoj ravnoteži.
Ako hodanje na prstima traje duže nego što je uobičajeno ili je praćeno drugim razvojnim poteškoćama, važno je na vrijeme potražiti stručni savjet kako bi se, po potrebi, započelo odgovarajuće liječenje ili terapija.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.