Naučnici iz Australije i SAD-a analizirali su podatke više od 400.000 učesnika britanske biobanke, a praćeni su u prosjeku 15,4 godine.
Rezultati su pokazali da su osobe koje su u krugu od 100 metara od svog doma imale veći privatni vrt imale 6,8 posto manji rizik od razvoja dijabetesa tipa 2. Kod ljudi koji su živjeli u područjima s četiri ili više parkova rizik je bio 5,7 posto manji.
Istraživači naglašavaju da ovo istraživanje pokazuje povezanost, ali ne dokazuje da zelenilo direktno sprječava bolest. Jedno od mogućih objašnjenja jeste veća fizička aktivnost. Ljudi koji žive blizu parkova i vrtova mogu imati više prilika za šetnju, vježbanje i boravak na otvorenom.
Zelenilo bi moglo imati i druge koristi. Boravak u prirodi može doprinijeti smanjenju stresa, boljem mentalnom zdravlju i većoj izloženosti sunčevoj svjetlosti, koja je važna za stvaranje vitamina D.
Istraživači zato smatraju da parkovi, vrtovi i druge zelene površine ne bi trebali biti samo ukras gradova. Njihova dostupnost može imati značajnu ulogu i u zaštiti javnog zdravlja.
Istovremeno, upozoravaju da pristup zelenim površinama nije jednak za sve. Ljudi s nižim prihodima često žive u područjima s manje parkova i vrtova, što dodatno pokazuje koliko urbanističko planiranje može biti važno za zdravlje stanovništva.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.