Upravo takav odnos stručnjaci izdvajaju kao posebno štetan za razvoj djeteta.
Klinička psihologinja dr. Megan Dauni (Meghan Downey) navodi da emocionalno odsutni roditelji često ne prepoznaju potrebe svog djeteta niti mu pružaju dovoljno pažnje, nježnosti i podrške. Pedijatrica dr. Vitni Kasares (Whitney Casares) ističe da takvi roditelji često postavljaju malo zahtjeva pred djecu i ne posvećuju dovoljno pažnje njihovim osjećajima.
Bez dovoljno pažnje
Jedan od glavnih znakova ovakvog odnosa jeste vrlo mala uključenost roditelja u svakodnevni život djeteta.
Psihoterapeutkinja dr. Mayra Mendez objašnjava da roditelj može djelovati hladno, nezainteresovano ili emocionalno nedostupno. Često ne zna šta se dešava u životu njegovog djeteta, s kim se druži, kakve probleme ima ili šta ga raduje.
Takav roditelj uglavnom ne postavlja jasne granice, rijetko pokazuje nježnost i ne provodi dovoljno vremena s djetetom. Može izostajati sa školskih sastanaka, priredbi i drugih važnih događaja.
Posljedice za djecu
Problem nije samo u tome što dijete dobija manje pažnje. Dugotrajna emocionalna odsutnost može utjecati na njegovu sposobnost da razumije i kontroliše vlastite emocije, nosi se sa stresom i gradi zdrave odnose s drugim ljudima.
Djeca u takvim okolnostima ponekad prerano postaju samostalna, ali ne zato što su za to spremna, već zato što nemaju dovoljno roditeljske podrške.
Kasnije se mogu pojaviti problemi sa samopouzdanjem, školskim obavezama i odnosima s vršnjacima. Kod adolescenata se ovakvo iskustvo povezuje i s većim rizikom od depresivnih simptoma i rizičnih ponašanja, uključujući konzumiranje alkohola, cigareta i droga.
Nije uvijek svjestan izbor
Stručnjaci upozoravaju da emocionalna odsutnost roditelja ne mora uvijek biti namjerna.
Neki roditelji nesvjesno ponavljaju obrasce koje su doživjeli dok su i sami bili djeca. Drugi se bore s velikim stresom, problemima mentalnog zdravlja, ovisnošću ili teškom finansijskom situacijom.
Preopterećenost poslom i svakodnevnim obavezama također može dovesti do toga da roditelj ima sve manje vremena i energije za dijete.
Ipak, stručnjaci naglašavaju da prepoznavanje problema može biti prvi korak ka promjeni.
Osobe koje su odrasle uz emocionalno odsutne roditelje mogu kasnije raditi na vlastitim obrascima ponašanja. Razgovor sa stručnom osobom može pomoći u jačanju samopouzdanja, razvijanju zdravijih odnosa i boljem razumijevanju vlastitih emocija.
Posebno je važno da roditelji koji prepoznaju slične obrasce kod sebe potraže podršku i pokušaju izgraditi kvalitetniji odnos sa svojom djecom.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.