Pametni telefoni, tableti, televizori i računari postali su dio svakodnevnog života djece. Pitanje više nije treba li dijete ikada gledati ekran, već kako ga koristiti tako da koristi ne potisnu san, igru, kretanje i vrijeme s porodicom.
"Daj mi samo pet minuta", rečenica je koju svaki roditelj izgovori barem jednom dnevno, obično dok djetetu u ruke daje pametni telefon ili pali televizor. Ekrani su postali najjeftinije, najdostupnije i, ruku na srce, najefikasnije dadilje 21. vijeka.
Korištenje ekrana kod beba i djece mlađe od dvije godine povezano je s dugoročnim negativnim posljedicama po zdravlje i kvalitet života i trebalo bi ga izbjegavati, pokazala je studija koju je objavio britanski Guardian.
Psiholozi upozoravaju da djeca mogu razviti ovisnost o ekranima pa čak i prolaziti kroz simptome apstinencijske krize, no dobra je vijest da se taj problem može riješiti.
Sve je veći broj djece s prekomjernom težinom i gojaznošću, što direktno povećava rizik od ozbiljnih zdravstvenih problema poput dijabetesa i visokog pritiska već u ranom dobu.
Da li ste od onih roditelja koji uključe djeci crtani film pa dobiju malo vremena za sebe? Ili su vam dosadni „Pepa Prase“ i „Patrolne šape“? Ma koliko da vam treba vremena da samo nešto uradite ili ma koliko da se smarate uz dječije crtaće, stručnjaci kažu da treba da ih gledate zajedno sa djetetom.
Mnogi ljudi su svjesni da nepravilna ishrana, stalna napetost i manjak sna negativno utiču na zdravlje i ubrzavaju proces starenja.
U današnjem digitalnom svijetu radimo, učimo i zabavljamo se istovremeno, pa nije čudo da se sve češće pitamo kako koristiti više ekrana kako bismo bili učinkovitiji. Kada radimo na projektima, pratimo online sastanke ili uređujemo fotografije i videe, dodatni monitor pretvara naše radno okruženje u prostor u kojem multitasking postaje prirodan i lakši.
Kada se dijete umiri čim mu date pametni telefon, to ne znači da ste riješili problem, već da ste ga samo odložili, kažu psiholozi.
Nova sveobuhvatna analiza pokazala je ono na što stručnjaci već dugo upozoravaju - prekomjerno vrijeme pred ekranom može imati ozbiljne posljedice za emocionalni i socijalni razvoj djece. No iznenađenje je to što najveći rizik ne predstavljaju društvene mreže, već - videoigre.
ZAMAGLJEN vid, peckanje i nadraženost očiju – simptomi koje gotovo svatko povremeno osjeti, mogu ukazivati na ozbiljnije stanje, tzv. digitalni umor očiju, odnosno sindrom računalnog vida.
Mnogi se roditelji pitaju zašto njihova djeca iz dana u dan žele gledati iste epizode omiljenih crtića. Iako to može djelovati čudno ili čak zabrinjavajuće, psiholozi i razvojni stručnjaci ističu da ponavljanje omiljenih emisija ima važne prednosti za dječji razvoj - i emocionalno i kognitivno.
U DANAŠNJE digitalno doba, ekrani su svuda oko nas, pa ne čudi da su prsutni i u životima beba i male djece. Nije neobično da i najmlađi članovi obitelji dođu u doticaj s ekranima, bilo kroz videopozive s bakom i djedom ili gledanje crtanih filmova. No, istovremeno postoje i brojna upozorenja o štetnosti ekrana za najmlađe. Trebaju li roditelji brinuti?
U današnje vrijeme ekrani su postali neizostavan dio svakodnevice, no jedna mama odlučila je napraviti radikalan potez. Svom osmogodišnjem sinu zabranila je igranje videoigara, gledanje televizije i korištenje YouTubea. Ubrzo je primijetila veliku promjenu u njegovom ponašanju.
Novo istraživanje otkrilo je da samo 90 minuta dnevno provedenih ispred ekrana može štetno utjecati na djetetove vještine čitanja i pisanja te može povećati rizik od problema u ponašanju.
PHIL i Brodie Mackenzie odlučili su ukloniti ekrane iz života svoje djece. Sinovima su zabranili korištenje mobitela, tableta i televizijskih ekrana. Već nakon mjesec dana uočili su osam velikih promjena.
Prve dvije godine života djeteta smatraju se najvažnijima za razvoj mozga.
Napominje se da je ovo prva studija ovakve vrste i da još nije potpuno jasna veza između dugotrajnog gledanja u ekran i čestog uriniranja.
Kod beba i male djece predugo izložene televiziji ili gledanju videa povećava se rizik da će pokazivati atipična ponašanja u vezi sa osjetilima, kao što su odsutnost i nezainteresiranost za aktivnosti, zaključak je nove studije Medicinskog fakulteta Drexel u Philadelphiji.
