Krivac za to su stalne stimulacije koja remete naše prirodne ritmove.
Za mnoge ljude, odmor (pauza, ležanje ili odlazak u krevet) više ne predstavlja trenutak kada se čovek zaista odmara. Umjesto toga, odmor samo prekida rad ili aktivnosti, ali um i tijelo nisu zaista opušteni – mozak nastavlja da bude aktivan, prima obaveštenja, misli o obavezama i stresu. Takođe, san dolazi lagano, ako uopšte dolazi, a jutro donosi isti tup umor kao i prethodne noći, piše National Geographic.
U laboratorijama za ispitivanje sna, istraživači uočavaju jedan obrazac: Smanjeno vrijeme provedeno u sporotalasnom snu – stadijumu koji je najviše povezan sa popravkom ćelija i metaboličkim oporavkom, uprkos normalnoj ukupnoj dužini sna. Osam sati u krevetu više ne garantuje da se tijelo u potpunosti obnovilo.
Lako je ovo protumačiti kao lični neuspjeh: previše vremena pred ekranom, nesposobnost da se isključimo. Ipak, naučnici koji proučavaju san kažu da problem ide dublje. “Možda završite dan, ali vaš mozak nije dobio hormonalne i nervne signale da je bezbedno da se opustite – kortizol se snižava, aktiviraju se parasimpatički putevi, a cirkadni sat se potpuno prebacuje u noćni režim”, kažu.
Stalna digitalna stimulacija gura sistem nagrađivanja mozga ka želji za više, ostavljajući ga nemirnim čak i kada se ekran ugasi, uočavaju stručnjaci.
Veći nivo zavisnosti od telefona snažno povezan sa lošijim kvalitetom sna i većim psihološkim stresom – čak i kod ljudi koji su namerno izdvojili vreme za odmor, ukazuje studija. Problem nije samo u tome što ekrani odlažu vreme za spavanje – čak i kada obezbedimo osam sati i pogasimo svjetla na vrijeme, fiziologija oporavka možda se ne aktivira.
Da bi razumjeli zašto taj signal ne funkcioniše, istraživači sada gledaju dalje od vremena za spavanje i ulaze u biologiju toga kako tijelo prepoznaje da je bezbjedno da se opusti. Iako ležimo dovoljno dugo, sve više ljudi se budi umorno jer tijelo ne ulazi u fazu dubokog, oporavljajućeg sna.
Glavni problem nije samo u ekranu ili kasnom odlasku u krevet, već u tome što mozak ne dobija signal da je dan završen. Zbog stalne digitalne stimulacije ostajemo u stanju budnosti i reaktivnosti, pa sistem za oporavak ne uspijeva da se aktivira.
Istraživanja pokazuju da se smanjuje vreme provedeno u dubokom snu, čak i kada ukupno spavamo dovoljno. Kortizol ostaje povišen, nervni sistem ne prelazi u režim odmora, a mozak nastavlja da “skenira” obaveze i stres.
Problem dodatno pogoršava nepravilan ritam spavanja – kada idemo u krevet u vreme koje ne odgovara našem biološkom satu, san postaje plitak i manje efikasan.
Rješenje nije samo manje ekrana, već jasniji kraj dana. Kada mozak dobije signal da su obaveze zaista završene – kroz rutinu, manje svjetla i isključivanje obaveštenja, tek tada tijelo može da uđe u pravi odmor.
Ključ nije samo koliko spavamo, već da li se nervni sistem stvarno “isključio”, piše rt.rs.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.