Riječ je o tradicionalnoj biljci koja je u mnogim zemljama svijeta zastupljena u velikoj mjeri upravo zbog svog specifičnog i nezamjenjivog ukusa i mirisa te pozitivnog učinka na ljudski organizam.
Porijeklo vodi iz Egipta, a tokom srednjeg vijeka proširio se po cijeloj Evropi. Raste u visinu od 30 do 60 cm, a isto toliku dužinu postiže i korijen. Uspijeva u toplijem klimatu, te se najčešće uzgaja u području Mediterana, Bliskog istoka, Indije i Srednje Amerike, gdje se njeguje zbog svojih široko primjenjivih osobina i bogate arome.
Cvijeta od maja do avgusta
Listovi su pljosnati i okrugli, donji su najveći, te se sužavaju i smanjuju prema vrhu gdje su usko sabijeni, naslagani u male listove koji na vrhu poprimaju šiljasti oblik. Cvjetovi su bijele boje skupljeni u karakteristične štitaste cvati, a biljka cvijeta od maja do avgusta dok se plod sakuplja od avgusta do oktobra.
Sadrži veliku količinu eteričnog ulja te zbog toga ima jak, ali i ugodan miris koji brzo lapi pa se preporučuje čuvati ga u manjim količinama ili u staklenim teglicama sa hermetičkim čepom.
Sjemenke sadrže eterično ulje koje djeluje kao diuretik, antiseptik, antispazmatik i stimulans, masna ulja, anetol koji se preporučuje izbjegavati u slučaju dermatitisa, problema sa kožom ili bilo kakve iritacije kože – aldehid, anis kiseline, anis keton i anis etanol.
Zbog svog izraženog slatkastog ukusa najviše se koristi u pripremi kolača, peciva (hljeba, kiflica), džemova, kompota, salata i drugih jela gdje je poželjan intenzivan i specifičan ukus. U kombinaciji sa drugim začinima anis dominira i vrlo često se koristi samljeven u prah.
Koristi se u pripremi hrane, sokova, čaja i alkoholnih pića širom svijeta. U Makedoniji se od anisa priprema specifična rakija poznata pod imenom “mastika”, a Grci od anisa pripremaju svoje nacionalno piće zvano “ouzo”, Francuzi “pastis” te Italijani “sambuca”. Indijska kuhinja je prepoznatljiva upravo zbog upotrebe anisa i currya, a Turci od ove biljke pripremaju “raki”.
Ljekovite osobine anisa
Osim u kulinarstvu, može se koristiti i u alternativnoj medicini zbog svojih ljekovitih osobina, a pomaže kod problema probavnog trakta i mučnina, kod proljeva, protiv vjetrova i nadutosti. Također, podstiče pravilan rad žuči, dezinfikuje sluznicu usne šupljine, olakšava iskašljavanje. Koristi se i pri liječenju sinusa, inhalaciono, pomaže kod bronhitisa, astme, gripe i viroza, potpomaže rad bubrega i urinarnog trakta. Poznata je i njegova uloga u liječenju hepatitisa i ciroze jetre. Reguliše menstrualni ciklus te pomaže pri ublažavanju bolova, uspostavlja hormonsku ravnotežu, a pomaže i u liječenju raka prostate. Djeluje smirujuće pa ga koriste i protiv nesanice. Poznato je da stimulativno djeluje na nervni sistem, povećava broj leukocita u krvi i dr.
Jedno od značajnih ljekovitih osobina je i njegovo prirodno antimikrobno i antifungalno djelovanje. Eterično ulje anisa čiji je glavni aktivni spoj anetol, pokazalo je sposobnost inhibicije rasta štetnih mikroorganizama, uključujući određene bakterije i gljivice koje su čest uzrok infekcije.
Istraživanja su pokazala da učinkovito djeluje protiv escherichie coli (bakterije koja može uzrokovati probavne smetnje i urinarne infekcije), staphylococcus aureus (uzročnika raznih kožnih infekcija, uključujući čireve i akne), candida albicans (gljivice odgovorne za gljivične infekcije u ustima, crijevima i intimnom području).
Zahvaljujući tim osobinama anis je sve češći sastojak u prirodnim preparatima za njegu kože, oralnu higijenu, pa čak i za dezinfekciju prostora u obliku difuziranih eteričnih ulja. Zbog aromatičnog mirisa i antibakterijskih osobina od davnina se koristio za osvježenje daha i održavanje oralne higijene, danas se ekstrakt anisa može naći u:prirodnim pastama za zubevodicama za ispiranje ustabiljnim sprejevima za grlo
Eterično ulje anisa ima višestruku primjenu u prirodnoj kozmetici jer pomaže kod problema sa aknama, masaže kod bolnih mišića, postiče sintezu kolagena, te poboljšava elastičnost kože što umanjuje sitne bore i daje koži mladolik izgled. U kozmetici se najčešće koristi u malim koncentracijama kombinovan sa drugim biljnim uljima kako bi se izbjegla iritacija kože.
Iako je siguran za većinu ljudi u uobičajenim kulinarskim količinama postoje određene mjere opreza tako da ga ne mogu konzumirati osobe koje su alergične na biljke iz iste porodice Apieaceae (gdje spada i celer, komorač, korijander). Umjereno konzumiranje u obliku začina ili čaja za trudnice je bezbjedno, ali veće količine se ne preporučuju.
Sve u svemu, uz umjerenu i odgovornu upotrebu anis može biti moćni čuvar našeg zdravlja, piše Agroklub.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.