Najnovija naučna analiza pokazuje da mikroplastika i hemikalije povezane s njom ulaze u prehrambeni lanac putem usjeva koje svakodnevno konzumiramo te na kraju dospijevaju u ljudski organizam.
Na ovaj rastući problem upozorio je dr. Joseph Boctor, stručnjak za okolišnu biotehnologiju sa Univerziteta Murdoch u Australiji, koji je predvodio opsežnu analizu gotovo 200 naučnih istraživanja. Cilj njegovog tima bio je pratiti put kojim plastika i njeni hemijski aditivi dolaze do poljoprivrednih površina te kako završavaju u svježim poljoprivrednim proizvodima poput salate, pšenice i mrkve.
Poljoprivredna tla postaju spremnici mikroplastike
Rezultati istraživanja pokazuju da se u Evropi i Sjevernoj Americi svake godine u poljoprivredna tla unose stotine hiljada tona mikroplastike. Naučnici upozoravaju da tlo postaje svojevrsno dugoročno odlagalište tih iznimno postojanih zagađivača.
„Tlo djeluje kao dugoročno skladište ovih tvrdokornih zagađivača“, navodi istraživački tim.
Kao primjer navode Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje se procjenjuje da se svake godine u tlo unese oko 22.500 tona mikroplastike samo putem gnojiva i različitih aditiva koji se koriste u poljoprivredi.
Tehnika koja povećava prinose, ali i količine plastike u tlu
Posebnu zabrinutost naučnika izaziva široko rasprostranjena poljoprivredna praksa poznata kao plastični malčing. Riječ je o metodi pri kojoj se plastične folije postavljaju na površinu tla kako bi se smanjio rast korova, očuvala vlaga i održala stabilnija temperatura tla.
Iako takav pristup poljoprivrednicima omogućuje veće prinose i efikasnije korištenje vode, istraživači upozoravaju da upravo te plastične folije predstavljaju jedan od najvažnijih izvora mikroplastike i nanoplastike u poljoprivrednim zemljištima.
Gnojiva, biosolidi i kanalizacijski mulj dodatno pogoršavaju problem
Prema podacima koje prenosi Science Alert, plastične folije nisu jedini izvor zagađenja. Među značajne izvore mikroplastike ubrajaju se i kanalizacijski mulj, biosolidi te organska gnojiva.
Iako se takvi materijali često promovišu kao održivije i ekološki prihvatljivije alternative konvencionalnim gnojivima, naučnici upozoravaju da mogu predstavljati ozbiljan problem ako sadrže mikroskopske plastične čestice. U takvim slučajevima njihova upotreba može donijeti više štete nego koristi.
Kako mikroplastika ulazi u biljke koje jedemo
Istraživači su tokom analize identifikovali nekoliko načina na koje mikroplastika može dospjeti u biljke.
Jedan od njih je proces poznat kao endocitoza, tokom kojeg biljne stanice apsorbuju čestice iz svoje okoline kroz korijenski sistem. Na taj način mikroplastika iz tla može ući u unutrašnjost biljke.
Osim kroz korijenje, mikroplastične čestice mogu prodrijeti i kroz sitne pore na listovima direktno iz zraka. Dodatni put prijenosa predstavlja voda koju biljke upijaju iz tla, a koja može sadržavati mikroskopske plastične ostatke.
„Ta mikroplastika pretvara poljoprivredno zemljište u odlagalište plastike“, upozorava dr. Joseph Boctor.
Posebno ga zabrinjava činjenica da još uvijek nedostaje transparentnosti, ali i detaljnih istraživanja o mikroplastici i hemijskim aditivima koji se često pojavljuju zajedno s tim česticama.
Sve ozbiljnije posljedice za ljudsko zdravlje
Dok se količine mikroplastike u tlu i prehrambenom lancu povećavaju, sve više istraživanja ukazuje na moguće zdravstvene posljedice za ljude.
Prema dostupnim naučnim studijama, mikroplastične i nanoplastične čestice povezuju se s brojnim ozbiljnim zdravstvenim problemima. Među njima se navode poteškoće povezane s muškom plodnošću, oštećenja srca i krvnih sudova, poremećaji hormonskog sistema, degeneracija moždanih neurona te oštećenja DNK.
Jedno od najzabrinjavajućih otkrića pokazalo je da se hemikalije povezane s plastikom mogu prenositi s majke na dijete putem posteljice, što dodatno pojačava zabrinutost naučne zajednice.
Ftalati i usporivači gorenja među najopasnijim spojevima
Posebnu prijetnju predstavljaju hemijski aditivi koji se dodaju plastici tokom proizvodnje. Među njima se ističu ftalati, sintetski spojevi koji se povezuju s hormonskim poremećajima i problemima reproduktivnog zdravlja.
Naučnici upozoravaju i na PBDE spojeve, odnosno polibromirane difenil etere, koji se koriste kao usporivači gorenja. Prema dostupnim istraživanjima, ti spojevi povezani su s povećanim rizikom od smrtnosti uzrokovane rakom.
Eksperimenti provedeni na glodarima pokazali su da PBDE spojevi mogu štetno djelovati na jetru, štitnu žlijezdu, reproduktivni sistem te imuni sistem.
Naučnici traže hitnu reakciju regulatora
Dr. Boctor smatra da problem mikroplastike više ne smije ostati u sjeni te poziva regulatore na odlučnije djelovanje.
„Ovim pregledom pokušavamo izvući ovu podmuklu prijetnju iz sjene i osvijetliti je pred regulatorima“, poručio je.
Njegova poruka pritom je vrlo jasna.
„Plastična kriza je izmakla kontroli, a ljudsko zdravlje je izloženo“, upozorava Boctor.
Dodaje kako opasnosti povezane s mikroplastikom nisu prijetnja koja nas čeka u budućnosti, nego proces koji se već odvija unutar bioloških sistema. Prema njegovim riječima, posljedice se razvijaju tiho, postupno i sistematski, dok se mikroskopske plastične čestice nastavljaju gomilati u tlu, hrani i ljudskom organizmu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.