Ovakav pristup ne naglašava samo izdržljivost i manji rizik od povreda, nego trčanje čini društvenijom i inkluzivnijom aktivnošću za sve, bez obzira na fizičku spremu. No, pruža li takav trening zaista sve što tijelu treba, piše Health.com.
Odakle potječe trend sporog trčanja?
Trend je popularisala tiktokerica Ariel Greenstein videom u kojem je podijelila svoje iskustvo s polumaratona, opisujući sebe kao „sporu trkačicu“. Njen video pregledan je više od milion puta i potaknuo je brojne reakcije.
„Stvarno sam ponosna, osjećam se nevjerovatno ispunjeno i nisam mislila da je ovo moguće. Zato svima koji misle da ne mogu trčati poručujem – samo naprijed“, rekla je Greenstein nakon trke.
Šta je zapravo sporo trčanje?
Sporo trčanje u osnovi znači upravo to – trčati polako i dati sebi više vremena za željenu udaljenost. Cilj je da ovaj sport bude pristupačniji svima, bez obzira na godine, građu ili nivo kondicije. Ono što je „sporo“ razlikuje se od osobe do osobe.
Todd Buckingham, doktor nauka i profesor na Univerzitetu Grand Valley State, kaže da sporo trčanje podrazumijeva održavanje srčanog pulsa ispod 70% maksimuma. Grubu procjenu maksimalnog broja otkucaja možete dobiti tako da od broja 220 oduzmete svoje godine.
Uz to, tokom takvog trčanja trebali biste moći normalno razgovarati bez ostajanja bez daha. Prema njegovim riječima, spor tempo je obično oko 90 sekundi do dvije minute sporiji od vašeg prosječnog tempa, odnosno tempa koji možete držati pri većem naporu.
Koje su prednosti sporog trčanja?
Osim što olakšava druženje, sporo trčanje donosi i niz koristi za fizičko zdravlje:
Inkluzivnost: Ruši barijere i omogućava rekreativcima da se osjećaju kao pravi trkači, bez obzira na brzinu.
Socijalizacija: Trening postaje prilika za razgovor i zbližavanje s prijateljima.
Manji rizik od povreda: Forsiranje maksimalne brzine na svakom treningu nije održivo. Sporo trčanje ostavlja tijelu dovoljno vremena za oporavak.
Dugoročni napredak: „Bez muke nema nauke“ često vodi do problema, dok postepenost gradi bazu.
Kako isprobati sporo trčanje?
Ako razmišljate o laganijim treninzima, Buckingham ističe da mana gotovo i nema. Ne morate strahovati da ćete postati sporiji; čak i elitni trkači većinu vremena treniraju sporijim tempom, dok brzi treniži čine najviše 20% njihove sedmične kilometraže.
Onima koji su skeptični, predlaže se kombinacija trčanja i hodanja. Pauze za hodanje pomažu da puls ostane nizak. „Možete trčati četiri minute pa hodati jednu, i tako 30 minuta. Tu strukturu prilagodite sebi – mogućnosti su beskrajne“, zaključuje Buckingham.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.