Ishrana

Narandžasti štit: Zašto je mrkva jedino povrće koje je zdravije kuhano nego sirovo?

Mrkva je u svijetu ishrane ono što je "švajcarski nož" u alatima – svestrana, otporna i nevjerovatno korisna. Ali, uprkos tome što je svakodnevno koristimo, većina nas je cijeli život jede na pogrešan način, gubeći njene najdragocjenije sastojke.

FOTO: PIXABAY
FOTO: PIXABAY
Ilustracija

1. Veliki mit o sirovoj mrkvi

Iako smo navikli da je grickamo sirovu, istina će vas iznenaditi: mrkva je jedna od rijetkih namirnica koja je zdravija kada je termički obrađena. Naše tijelo iz sirove mrkve može apsorbovati tek oko 5% beta-karotena. Međutim, kada se mrkva skuva ili dinsta, njene čvrste ćelijske stijenke pucaju, oslobađajući dragocjene antioksidanse, čime se apsorpcija penje na nevjerovatnih 60% do 70%.

2. Tajna formula: Beta-karoten + Masnoća

Beta-karoten, koji mrkvi daje tu prepoznatljivu boju, rastvorljiv je isključivo u mastima. To znači da, bez obzira na to jedete li je sirovu ili kuvanu, vaše tijelo je ne može iskoristiti ako uz nju ne unesete barem kap masnoće. Zato je starinski recept dodavanja malo ulja ili putera u variva od mrkve zapravo vrhunska nutricionistička mudrost.

3. Prirodni “solarijum” i zaštita od UV zračenja

Redovna konzumacija mrkve može promijeniti vaš ten, dajući mu toplu, zdravu nijansu (fenomen poznat kao karotenemija). Ali to nije samo estetski trik. Beta-karoten se taloži u koži i djeluje kao unutrašnja barijera koja pomaže u neutralizaciji slobodnih radikala nastalih izlaganjem suncu, čime se smanjuje rizik od opekotina i preranog starenja kože.

Mali trikovi za maksimalnu korist

Nipošto ne bacajte “peršun” od mrkve: Zeleni vrhovi mrkve (lišće) su potpuno jestivi i sadrže više vitamina K i kalija nego sam korijen. Možete ih nasjeckati u salatu, dodati u čorbe ili napraviti fenomenalan “pesto od mrkve”.

Najbolji čistač zuba: Ako niste u prilici da operete zube nakon obroka, grickanje sirove mrkve djeluje kao prirodni abraziv. Njena vlakna mehanički čiste naslage sa zuba, dok minerali u njoj pomažu u ubijanju štetnih bakterija u ustima.

Trik za sladak ukus: Što je mrkva manja i tanja, to je obično slađa. Središnji dio mrkve (srce) je onaj koji nosi najviše šećera, dok su spoljni slojevi bogatiji vitaminima.

Zanimljivost: Da li su mrkve oduvijek bile narandžaste?

Vjerovali ili ne, do 17. vijeka većina uzgojenih mrkvi bila je ljubičasta, bijela ili žuta. Narandžasta mrkva koju danas poznajemo nastala je selektivnim uzgojem u Holandiji u čast kraljevske porodice Oranje-Nassau. Holandski uzgajivači su željeli stvoriti povrće koje bojom odgovara njihovoj nacionalnoj zastavi, i tako je narandžasta verzija postala globalni standard.