Riječ je o žalfiji, kadulji ili pitomom pelinu.
Latinsko ime žalfije, Salvia officinalis, potiče od riječi salvare, što znači “spasiti” ili “izliječiti”. O ovoj biljci pisali su svi antički autori koji su se bavili medicinom. Rimljani su je prije više od 2000 godina veoma cijenili i koristili u razne svrhe u liječenju.
Karakteristike biljke
Žalfija je vrlo aromatična i ima svojstven miris. U Bosni i Hercegovini prirodno raste u nekim planinskim predjelima, a koristi se isključivo list, koji je najlekovitiji kada biljka počne cvjetati – obično u maju.
U prošlosti je žalfija imala ogroman značaj: bila je sastavni dio balzama za mumificiranje u Egiptu, a u staroj Grčkoj korišćena je za liječenje krvarenja, groznice, bubrežnog kamenja i neredovne menstruacije. Sadila se u gotovo svakoj bašti, a zbog svojih ljekovitih svojstava smatrana je svetom biljkom.
Hemijski sastav
Žalfija sadrži etarska ulja (salviol, pinen, cineol, borneol, kamfor), tanine, gorke supstance, proteine, skrob, kalcijum oksalat, soli fosforne kiseline, te soli kalijuma i kalcijuma.
Zdravstvene prednosti
Respiratorni sistem: Pomaže kod upale grla, promuklosti, izbacivanja sluzi i bolesti organa za disanje.
Variranje i probava: Čaj od žalfije ublažava dijareju, bolove i grčeve u želucu. Pospješuje varenje, lučenje žuči i smanjuje nadimanje.
Zglobovi i mišići: Može pomoći kod reumatizma, gihta i nervnih poremećaja.
Pamćenje i mozak: Koči enzim acetilholinesterazu, a antioksidativna i protivupalna svojstva pomažu u prevenciji demencije i Alchajmerove bolesti.
Dodatne upotrebe: Jača nerve, čisti krv, koristi se u antivirusnim mastima protiv herpesa, a list žalfije može pomoći i kod ujeda insekata.
Kulinarstvo i tradicija
Žalfija se koristi i kao začin, zbog čega pospješuje varenje i doprinosi boljem zdravlju probavnog sistema.
Istorijski značaj
Karlo Veliki je naredio da se u svakom manastiru uzgaja stotinjak različitih ljekovitih biljaka, a žalfija je bila na prvom mjestu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.