Ovo pitanje je čitateljka Bosnainfo postavila za Belmu Hajdarević, psihologinju i Geštalt terapeutkinju pod supervizijom.
Odgovor:
Smrt je sastavni dio života, ali gubitak roditelja je posebno bolan, kako za odrasle tako i za dijete. Dječje razumijevanje smrti ovisi o djetetovom razvojnom razdoblju, ali i o tome da li je dijete ranije imalo iskustvo sa gubitkom. U tim trenucima važno je biti uz dijete, posvetiti mu posebnu pažnju i podršku u procesu tugovanja. Često taj zadatak nije jednostavan i za odrasle predstavlja veliki izazov, jer u želji da zaštite dijete često izbjegavaju razgovarati o smrti i umrloj osobi.
Način na koji ćemo razgovarati sa djetetom o smrti roditelja trebamo prilagoditi njegovom uzrastu. Pa tako, djeca predškolskog uzrasta ne shvataju da je smrt nepovratna, jer je njihovo mišljenje u ovoj dobi vrlo konkretno i usmjereno na sebe. Često brinu da li je smrt uzrokovana nečim što su oni uradili. S druge strane, djeca školskog uzrasta počinju razumijevati da je smrt nepovratna. Starija djeca uviđaju da je smrt dio životnog ciklusa i razumiju trajne posljedice gubitka, zbog čega ispoljavaju burnije reakcije u odnosu na mlađu djecu.
Reakcije na gubitak nisu iste kod sve djece. Kod neke djece može doći do povlačenja u socijalnim odnosima, neka djeca mogu biti osjetljivija nego ranije, a pored tuge djeca mogu osjećati strah, anksioznost i ljutnju. Također, može se javiti ponašanje “kao da ništa nije dogodilo”, što je posebno karakteristično za mlađu djecu. Odrasle osobe mogu pomoći djeci u procesu tugovanja tako što će im omogućiti da nastave sa svakodnevnim aktivnostima, kao što je odlazak u školu ili u vrtić, dopustiti im da budu uključeni u rituale vezane za smrt, kao što je odlazak na groblje ili prisustvovanje sprovodu. Mogu im pomoći tako što će strpljivo odgovarati na djetetova pitanja, uvažavajući djetetovu dob, ne izbjegavati razgovore o smrti i umrloj osobi, biti emocionalno dostupani za dijete i dozvoliti djetetu da iskaže kako se osjeća. Jedna od čestih grešaka koju odrasli prave jeste korištenje izraza poput „otišao je da spava“ ili „otišao je na nebo“, jer takve izjave mogu dodatno zbuniti dijete i otežati njegovo razumijevanje smrti, te se može javiti strah od odlaska na spavanje i slično.
Na kraju, važno je naglasiti da reakcije djece na smrt u velikoj mjeri zavise od reakcija odraslih osoba. Ukoliko odrasli sami ne znaju kako se nositi s gubitkom, neće biti u stanju pomoći djetetu u procesu tugovanja, stoga je važno na vrijeme potražiti pomoć.
Belma Hajdarević, psihologinja i Geštalt terapeutkinja pod supervizijom
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.