Posljedice ponašanja agresivnih roditelja mogu se osjećati i godinama kasnije

drastanje uz roditelje koji često pokazuju ljutnju i agresiju može dugoročno uticati na to kako djeca doživljavaju sebe, druge ljude i međuljudske odnose.

Prema američkim Centrima za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), negativna iskustva iz djetinjstva, poput zlostavljanja ili svjedočenja nasilju u porodici, mogu uticati na reakcije na stres i otežati izgradnju stabilnih odnosa u odraslom dobu.

Psiholozi ističu da djeca koja odrastaju u nepredvidivom okruženju ponekad razvijaju obrasce ponašanja kojima pokušavaju da se zaštite. Iako im takve reakcije u djetinjstvu mogu pomoći da se nose sa okolnostima, one kasnije mogu predstavljati prepreku u odnosima sa drugim ljudima.

Portal „YourTango“ izdvaja šest navika koje se mogu zadržati i u odraslom dobu.

1. Pretjerana opreznost u odnosima sa drugima

Osobe koje su u djetinjstvu često bile izložene vikanju, omalovažavanju ili nepredvidivim reakcijama roditelja mogu razviti potrebu da neprestano prate ponašanje ljudi oko sebe. Prema objašnjenju klinike „Cleveland Clinic“, ovakva pojačana opreznost može biti povezana sa traumatskim iskustvima.

U odraslom dobu to se može ispoljiti kroz stalno analiziranje izraza lica, tona glasa i raspoloženja drugih ljudi. Osobe koje su odrastale uz ljutite i agresivne roditelje čak i nečiju tišinu mogu protumačiti kao znak da su nešto pogriješile ili izazvale nečije nezadovoljstvo.

2. Povlačenje i izbjegavanje bliskosti

Djeca koja su odrastala uz česte svađe ili nasilje u porodici mogu početi da izbjegavaju bliskost. Zbog straha da bi se neprijatna iskustva iz djetinjstva mogla ponoviti, kasnije teško puštaju druge ljude u svoj život, izbjegavaju emotivnu povezanost ili se povlače iz društvenih odnosa.

Samoća im nerijetko pruža osjećaj sigurnosti i kontrole, ali dugoročno gledano otežava stvaranje prijateljstava i partnerskih veza.

3. Strah od neslaganja sa drugima

Kada dijete odrasta uz roditelje koji burno reaguju čak i na najmanje nesuglasice, obična rasprava u odraslom dobu može izazvati veliku nelagodu. Čak i kada druga osoba mirno iznese drugačije mišljenje, oni koji su odrastali uz ljutite roditelje mogu strahovati od svađe ili agresivne reakcije.

Zbog toga odmah zauzimaju odbrambeni stav, prihvataju tuđe stavove samo da bi izbjegli sukob ili se potpuno povlače iz razgovora. Ono što drugima djeluje kao bezazleno neslaganje za njih može predstavljati izvor ozbiljnog stresa.

4. Nepovjerenje prema drugim ljudima

Nepredvidivo ponašanje roditelja može otežati razvoj osjećaja sigurnosti i povjerenja. Osobe koje su tokom djetinjstva doživljavale smjenjivanje nježnosti i izliva bijesa mogu kasnije sumnjati u iskrenost drugih, čak i kada se nalaze u zdravim odnosima.

Neki zbog toga izbjegavaju emotivne veze, dok drugi nesvjesno ulaze u odnose sa partnerima čije ih ponašanje podsjeća na ono na koje su navikli tokom odrastanja.

5. Stalno preispitivanje sopstvenih odluka

Odrastanje bez dovoljno emotivne podrške i ohrabrenja može negativno uticati na samopouzdanje i sliku koju osoba ima o sebi. Oni koje su roditelji često kritikovali ili omalovažavali mogu i godinama kasnije sumnjati u sopstvene sposobnosti, teško donositi odluke i previše se oslanjati na mišljenje drugih.

Negativne poruke koje su slušali tokom djetinjstva mogu vremenom postati dio njihovog unutrašnjeg glasa, zbog čega im je teško da prepoznaju sopstvenu vrijednost i vjeruju u svoje izbore.

6. Ponavljanje ljutitog i agresivnog ponašanja

Djeca često uče kako da izražavaju emocije posmatrajući roditelje. Ako su odrastala u okruženju u kojem su vikanje i agresija bili uobičajeni načini rješavanja problema, postoji mogućnost da slične obrasce prenesu i u svoje odnose.

Neke osobe u odraslom dobu reaguju povišenim tonom i ljutnjom, dok druge pokušavaju da potisnu neprijatne emocije sve dok im ne postane teško da ih kontrolišu.

Ipak, važno je naglasiti da odrastanje uz agresivne roditelje ne znači da će osoba nužno ponavljati njihovo ponašanje. Iskustva iz djetinjstva mogu ostaviti trag, ali ne određuju nečiju budućnost, piše ŽenaBlic.