Selma Knezović, magistrica genetike i specijalista nutricionizma za Bosnainfo govorila je o pitanjima koja zanimaju mnoge. U nastavku saznajte korisne savjete ekspertice nutricionistice o prehrambenim mitovima, dijeti, kako stres utiče na naš organizam, ali i šta jesti bez velikih odricanja.
Bosnainfo: Koji su najčešći prehrambeni mitovi s kojima se susrećete u praksi i kako oni utiču na zdravlje ljudi?
Knezović: Najčešći mit je da postoji jednostavan odgovor. Jedna hrana koja spašava. Jedan sastojak koji uništava. Jedna dijeta koja sve rješava. Ali ljudsko tijelo je mnogo složenije. To je biologija emocija, hormona, navika i nasljeđa sve se prepliće, utiče jedno na drugo, i ni jedan faktor ne postoji sam.
Veliki mit je i da je naša bosanska hrana loša.
Nije. Loše su porcije, kombinacije i način na koji živimo.
Ljudi su stotinama godina bili prilagođeni jelima koja odražavaju region, klimu, tradiciju. Nije problem u bosanskoj kuhinji, nego u tome što danas i ako želimo jesti “kao prije”, ipak nastavljamo živjeti sjedilački, stresno, brzo, bez ritma i bez mjere.
Drugi ogroman mit je da je šećer ili mast glavni krivac gojaznosti. Nisu, kriv je neravnotežan život.
Šećer je energija. Mast je čuvar hormona. Istina je jednostavna: ako se šećer koristi mudro i u pravoj količini, on hrani. Ako se masnoće biraju kvalitetno, one stabilizuju naš endokrini sistem. Problem nije u nutrijentu, nego u višku, lošem izvoru i lošem trenutku.
I možda najveća zabluda današnjice: moderna rješenja su uvijek bolja.
Danas svi nešto žele bez glutena, bez masti, low calorie, praškove, kaše, smjese, instant obroke. Ali što više bježimo od prirodne hrane, to se više udaljavamo od vlastite biologije.
Na kraju ostane tijelo koje je zbunjeno, umorno i preopterećeno. Ljudi ne propadaju zbog pečenice i pite. Propadaju zbog stresa, hemije, prerađenih obroka i života bez druženja i ritma.
Bosnainfo: Na koji način individualni pristup ishrani može promijeniti rezultate kod osoba koje godinama bezuspješno pokušavaju da reguliraju težinu?
Knezović: Individualni pristup je trenutak kada se čovjek zaista upozna prvi put: kako reaguje na stres, kako spava, koji hormoni dominiraju, kako vari određene namirnice, kakvu genetiku nosi i kakav ritam života živi.
Tek tada prestaje borba i počinje saradnja sa vlastitim tijelom. Ljudi pokušavaju primijeniti univerzalna rješenja na neuniverzalna tijela.
Kad osoba konačno dobije plan koji odgovara njenoj biologiji, desi se ono što najviše volim u praksi, povjerenje se vrati. U hranu, u tijelo, u sebe.
Bosnainfo: Kako stres, nedostatak sna i ubrzan način života utiču na naše prehrambene navike i metabolizam?
Knezović: Stres nije samo emocija, stres je hormon. Nesanica nije samo umor, to je poremećaj signala koji upravljaju apetitom.
Brz život nije stil, to je konstantna aktivacija sistema za preživljavanje.
Kada smo pod stresom, tijelo traži brzu energiju. Kada ne spavamo, tijelo proizvodi više hormona gladi i manje hormona sitosti. Kada živimo ubrzano, jedemo nesvjesno, previše, prečesto ili premalo.
Ne jede čovjek samo hranu. Jede i svoj stres, i svoje neispavane noći, i tempo koji ga lomi.
Bosnainfo: Šta savjetujete kao osnovu jedne uravnotežene, održive ishrane koju većina ljudi može pratiti bez velikih odricanja?
Knezović: Istina je da osnova zdrave ishrane nije nikakva velika mudrost. Mi to već znamo, samo smo se udaljili od sebe, od ritma tijela i od jednostavnosti.
Prva stvar: vlakna i probiotici.
Moramo nahraniti stanovnike našeg tijela, dobre bakterije od kojih zavisi naše zdravlje, imunitet, raspoloženje, probava, pa čak i hormoni. Kad je mikrobiom gladan, čovjek je umoran, napuhan, razdražljiv i sklon prejedanju.
Druga stvar: tijelo mora biti aktivirano.
Najmanje 150 minuta ozbiljne tjelesne aktivnosti sedmično, ne šetnja do auta, nego pokret koji ubrza krv, otvori pluća, probudi metabolizam i umiri nervni sistem. Bez pokreta nema metabolizma. Bez metabolizma nema zdravlja.
Treće: 80% hrane koju jedemo mora nastati u prirodi:
povrće
voće
žitarice
mahunarke
jaja
mliječni proizvodi
meso
riba
orašasti plodovi
čajevi, začini, biljke
To je hrana koja ima energiju, strukturu, život.
Naše tijelo ne podnosi dobro više od 20% ultraprerađene hrane. Ne zato što je „zabranjena“, nego zato što je biološki preteška, prebrzo apsorbirana i nutritivno prazna. To znači da nije problem pojesti nešto „iz kese“ problem je kad to postane stil života. Zdrava ishrana nije kazna, ni restrikcija, ni odricanje.
To je povratak prirodnom, u mjeri, ritmu i jednostavnosti koju naše tijelo razumije.
Bosnainfo: Kako gledate na popularne dijete poput keto, intermittent fasting ili detox programa — kome (ne) odgovaraju i zašto?
Knezović: Sve ove dijete imaju svoje mjesto, ali nijedna nije čarolija i nijedna nije za svakoga. U praksi vidimo da postoje specifična medicinska stanja u kojima određeni elementi ovih pristupa mogu pomoći.
Primjer je inzulinska rezistencija kod nje zaista pomaže manji broj obroka, jer smanjuje stalne skokove glukoze i insulina. To se može poistovjetiti sa intermittent fasting pristupom, ali samo kada je pažljivo vođen i tačno prilagođen osobi.
Keto dijeta može kratkoročno pomoći pojedincima sa teškom IR, PCOS-om ili metaboličkim sindromom, ali može biti štetna za žene sa hormonskim disbalansima, visokim stresom ili poremećajem ciklusa.
Detox, u obliku “napitaka i čišćenja”, nije nikakvo rješenje, ali detoksikacijski principi poput smanjenja šećera, eliminacije alkohola, povećanja vlakana i unosa biljaka, imaju smisla kao podrška prirodnim detoks putevima, a ne kao zamjena za njih.
Najvažnije je razumjeti da svi ovi pristupi mogu biti korisni samo kada se rade individualno, kontrolisano i vremenski ograničeno.
Organizam ne voli ekstrem, voli ritam, stabilnost i logiku. Zato uvijek kažem: dijeta može biti alat, ali ne smije postati naš identitet. Tijelo treba mir, ravnotežu i plan koji prati našu biologiju, a ne trend.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.