Psihologinja Belma Hajdarević ODGOVARA NA PITANJA ČITALACA Bosnainfo: Sin mi se predozirao. Kako se nositi sa osjećajem krivice, kako ponovo živjeti...?

Svaki put iznova pad i rušenje nade u izlječenje. Muž i ja smo bili očajni, a i sin također, jer se uvijek vraćao na staro. Zadnji pokušaj liječenja, sedam mjeseci u komuni i opet pad. Muž ga je izbacio iz kuće, a ja se nisam usprotivila jer više nisam imala snage da se borim ni sa sinom ni sa mužem, sa stalnim haosom u kući, sa svađama, vikom i napetošću.

Sin je sedam mjeseci bio ko zna kuda sve i viđali su ga da prosi. Onda smo čuli tu užasnu vijest da je mrtav. Sve te dane dok je bio ko zna gdje mučila me krivica što sam dozvolila da ga otac izbaci, a nakon sinove smrti još i više. Još uvijek me muči stalni osjećaj da sam pustila svoje dijete da propadne i umre da bih sebe zaštitila. Šutim i mučim svoju muku, ne spavam i prebacujem sebi i mužu što smo tako postupili. Izdali smo i napustili naše dijete.

Kako se nositi sa tim osjećajem krivice, kako ponovo živjeti iole normalno nakon svega? Kakvi smo to mi roditelji? Kako se opravdati sebi?

Ovo pitanje je čitateljka Bosnainfo postavila za Belmu Hajdarević, psihologinju i Geštalt terapeutkinju pod supervizijom.

Odgovor:

Gubitak djeteta sigurno je jedan od najbolnijih gubitak sa kojim se roditelj može suočiti. Iz svega što ste naveli mogu da razumijem Vaš osjećaj krivice, borbu i iscrpljenost.

Ovisnost je hronična i teška bolest, sa čestim recidivima, i roditelji, čak i kada ulažu ogromne napore, nemaju potpunu kontrolu nad ishodom. Osjećaj krivice često se javlja jer pokušavamo pronaći trenutak u kojem je „moglo biti drugačije“.

Tražite savjet ili podršku? Kliknite ovdje i besplatno postavite pitanje psihologinji i Geštalt terapeutkinja pod supervizijom Belmi Hajdarević.

Važno je razlikovati namjeru od ishoda. Vaša namjera nije bila da povrijedite dijete, već da preživite situaciju koja je trajala godinama. Da biste ponovo živjeli iole stabilno, potrebno je dati sebi vremena za tugovanje bez stalnog samokažnjavanja i potražiti stručnu pomoć.

Ovakav gubitak je pretežak da bi se nosio sam. Oprostiti sebi ne znači zaboraviti, već postepeno prihvatiti da ste u datim okolnostima, sa tadašnjim kapacitetima i resursima, uradili najbolje što ste znali i umjeli.

Belma Hajdarević, psihologinja i Geštalt terapeutkinja pod supervizijom

Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore.